Orfej i Euridika

Gustav Klimt, Beč, 1885., tutkalna tempera
HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka (svod)

Na slici s prikazom boga pjesništva i njegove odabranice Euridike najviše pažnje privlači svjetlina njezine puti, senzualnost tijela i blagost pogleda usmjerena prema bogu ljubavi Amoru. On je prikazan u liku dječaka, okrenuta od promatrača leđima, kako pruža lovorov vijenac Orfeju uz kojega je njegov prepoznatljivi atribut – velika lira. U pozadini se naziru dijelovi antičkog hrama, a cijela je scena zaokružena cvjetovima ruža kao motivom koji su sva trojica umjetnika uklopila u svoje slike, dočaravajući staru kazališnu tradiciju darivanja izvođača cvijećem. Do izražaja dolazi gotovo neobuzdana materijalnost draperija, bogatstvo nabora tkanina i širok spektar bijelih i sivih tonova. Tkanina pada u izdašnim kaskadama, obilje draperije ispunjava veći dio slike upućujući na psihološki iskaz same naracije uzdignute na razinu simbola uzvišene ljubavi.