Alegorija ljubavne poezije

Franz Matsch, Beč, 1885., tutkalna tempera
HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka (svod)

Alegorija prikazuje dvoje ljubavnika u zagrljaju ispred Amora s lutnjom, lukom i strijelama položenima na korijenje bujna raslinja koje omeđuje prizor. Desno, u pozadini, nazire se morska pučina. Zagasiti kolorit i duboke sjene upućuju na smiraj dana. Jako uskovitlana smeđa draperija, koja kao da je nošena vjetrom, mogla bi upućivati na boga vjetra Zefira, a bogatstvo cvijeća, uključujući i cvjetnu girlandu koja povezuje sva tri lika, moglo bi upućivati na to da se u njegovu zagrljaju nalazi ljupka Flora, božica proljeća. Izrazito bukolički prizor, osim po okruženju, od Klimtove se slike Orfej i Euridika, također alegorije poezije, razlikuje i po izravnoj međusobnoj povezanosti ljubavnog para, koja kod Gustava izostaje jer su i bog pjesništva i Euridika usredotočeni na dječačića Amora. Dopadljiv prizor komponiran je kružno u skladu sa zadanim okvirom te odiše sentimentalnošću, što je prepoznatljiva odlika Matschovih ženskih likova.